Читать онлайн
Psihologija Sreće

PSIHOLOGIJA SREĆE

SADA NADOHVAT RUKE SVIMA

Juan Moisés de la Serna

Prevodio: Barbara Vukovic

Autorsko pravo © 2018

SADRŽAJ

POGLAVLJE: EMOCIJA SREĆE

POGLAVLJE: OTKRIVAJUĆI SREĆU

POGLAVLJE: NEURALNE OSNOVE SREĆE

POGLAVLJE: U POTRAZI ZA SREĆOM

POGLAVLJE: PREDNOSTI SREĆE

POGLAVLJE: KADA SREĆA IZOSTANE

ZAKLJUČCI

O Juanu Moisesu de la Serni

PREDGOVOR

Govorimo li o sreći ona postaje iluzija, cilj u životu, nešto jako priželjkivano i u isto vrijeme prolazno, barem je tako mislimo li na idealiziranu sreću koja se prodaje u trgovinama, na televiziji ili radiju, ali sreća je nešto više od postizanja željenog cilja, to je svakodnevni napor da održimo to stanje, uostalom čemu težiti sreći ako ćemo ju kasnije izgubiti?

U ovoj elektroničkoj knjizi upoznajemo se s najnovijim istraživanjima vezanima za sreću, što je sreća i kako ju postići, što se događa kada ju ne postignemo i kada se pojave poteškoće i prepreke za njezino ostvarenje.

Sve je objašnjeno na jasan i jednostavan način s ciljem pružanja iskustva koje će nas obogatiti i pomoći nam u osobnoj potrazi za srećom: stvarnom, ostvarivom i dokučivom te ponad svega trajnom.

POGLAVLJE: EMOCIJA SREĆE

Prvo što treba znati o sreći jest da se radi o emociji, a treba uzeti u obzir i činjenicu da su emocije dio života bili mi njih svjesni ili ne. Prisutne su u svim našim poduhvatima i odlukama koje donesemo i otuda važnost njihova proučavanja. Teoretičare emocija možemo podijeliti u dvije skupine, one koji ih smatraju jedinstvenim i nerazdvojivim pojmom koji neprestano varira između pozitivnih i negativnih osjećaja i one koji ih smatraju višedimenzionalnim pojmom koji se sastoji od doživljajne, eskpresivne i fiziološke komponente. Emociju možemo smatrati posebnim stanjem pojedinca koji mu omogućuje da opaža i reagira na okolinu (na podražaj). Jednostavnije rečeno, možemo razmatrati tri moguća stanja: pozitivno (radost ili sreća), neutralno (ravnodušnost) i negativno (tuga, nezadovoljstvo ili jad); radi se o načinu opažanja i reagiranja na okolinu. Takvo kronično stanje smatra se karakteristikom ličnosti tj. pojedinac ga pretvara u svoj uobičajeni način reagiranja na unutarnje ili vanjske podražaje. Razbijemo li kronična emocionalna stanja, primjećujemo abnormalna odstupanja kod emocionalnog procesa koja variraju od pojačane tjeskobe ili fobija sve do bolesti kao što su opći anksiozni ili veliki depresivni poremećaj.

Drugo stajalište smatra emociju adaptivnim procesom doživljajnog, fiziološkog ili ekspresivnog odgovora na okolinu ili unutarnji podražaj koji može biti pozitivan ili negativan; iz toga proizlazi da emocija snažno utječe na način razmišljanja, kao i na organizam i ponašanje.

Obradu emocije možemo podijeliti u dva dijela: opažanje i emocionalno iskustvo. Prvi podrazumijeva doživljajni proces nižeg reda, u kojemu se opaža i procjenjuje emocionalni podražaj; dok drugi podrazumijeva doživljajni proces višeg reda u kojemu se kontekstualizira ono što se opaža i tumači na temelju dosadašnjih iskustava.

Čini se da su ti procesi nezavisni, stoga proces emocionalnog opažanja može ili ne mora uključivati emocionalno iskustvo.

Što se tiče odnosa između spoznaje i emocije, usvojena su tri glavna stajališta: