Psihologija Sreće
Juan Moisés De La Serna






PSIHOLOGIJA SREÄE

SADA NADOHVAT RUKE SVIMA

Juan MoisÃ©s de la Serna

Prevodio: Barbara Vukovic

Autorsko pravo Â© 2018


SADRÅ½AJ

POGLAVLJE: EMOCIJA SREÄE (#uaf4df5f5-4e67-5a40-9d2b-6bbfe743ffaa)

POGLAVLJE: OTKRIVAJUÄI SREÄU (#ub23b1a97-dafe-562c-97ce-c52ed76de1a1)

POGLAVLJE: NEURALNE OSNOVE SREÄE (#litres_trial_promo)

POGLAVLJE: U POTRAZI ZA SREÄOM (#litres_trial_promo)

POGLAVLJE: PREDNOSTI SREÄE (#litres_trial_promo)

POGLAVLJE: KADA SREÄA IZOSTANE (#litres_trial_promo)

ZAKLJUÄCI (#litres_trial_promo)

O Juanu Moisesu de la Serni (#litres_trial_promo)


PREDGOVOR

Govorimo li o sreÄi ona postaje iluzija, cilj u Å¾ivotu, neÅ¡to jako priÅ¾eljkivano i u isto vrijeme prolazno, barem je tako mislimo li na idealiziranu sreÄu koja se prodaje u trgovinama, na televiziji ili radiju, ali sreÄa je neÅ¡to viÅ¡e od postizanja Å¾eljenog cilja, to je svakodnevni napor da odrÅ¾imo to stanje, uostalom Äemu teÅ¾iti sreÄi ako Äemo ju kasnije izgubiti?

U ovoj elektroniÄkoj knjizi upoznajemo se s najnovijim istraÅ¾ivanjima vezanima za sreÄu, Å¡to je sreÄa i kako ju postiÄi, Å¡to se dogaÄa kada ju ne postignemo i kada se pojave poteÅ¡koÄe i prepreke za njezino ostvarenje.

Sve je objaÅ¡njeno na jasan i jednostavan naÄin s ciljem pruÅ¾anja iskustva koje Äe nas obogatiti i pomoÄi nam u osobnoj potrazi za sreÄom: stvarnom, ostvarivom i dokuÄivom te ponad svega trajnom.




POGLAVLJE: EMOCIJA SREÄE


Prvo Å¡to treba znati o sreÄi jest da se radi o emociji, a treba uzeti u obzir i Äinjenicu da su emocije dio Å¾ivota bili mi njih svjesni ili ne. Prisutne su u svim naÅ¡im poduhvatima i odlukama koje donesemo i otuda vaÅ¾nost njihova prouÄavanja. TeoretiÄare emocija moÅ¾emo podijeliti u dvije skupine, one koji ih smatraju jedinstvenim i nerazdvojivim pojmom koji neprestano varira izmeÄu pozitivnih i negativnih osjeÄaja i one koji ih smatraju viÅ¡edimenzionalnim pojmom koji se sastoji od doÅ¾ivljajne, eskpresivne i fizioloÅ¡ke komponente. Emociju moÅ¾emo smatrati posebnim stanjem pojedinca koji mu omoguÄuje da opaÅ¾a i reagira na okolinu (na podraÅ¾aj). Jednostavnije reÄeno, moÅ¾emo razmatrati tri moguÄa stanja: pozitivno (radost ili sreÄa), neutralno (ravnoduÅ¡nost) i negativno (tuga, nezadovoljstvo ili jad); radi se o naÄinu opaÅ¾anja i reagiranja na okolinu. Takvo kroniÄno stanje smatra se karakteristikom liÄnosti tj. pojedinac ga pretvara u svoj uobiÄajeni naÄin reagiranja na unutarnje ili vanjske podraÅ¾aje. Razbijemo li kroniÄna emocionalna stanja, primjeÄujemo abnormalna odstupanja kod emocionalnog procesa koja variraju od pojaÄane tjeskobe ili fobija sve do bolesti kao Å¡to su opÄi anksiozni ili veliki depresivni poremeÄaj.



Drugo stajaliÅ¡te smatra emociju adaptivnim procesom doÅ¾ivljajnog, fizioloÅ¡kog ili ekspresivnog odgovora na okolinu ili unutarnji podraÅ¾aj koji moÅ¾e biti pozitivan ili negativan; iz toga proizlazi da emocija snaÅ¾no utjeÄe na naÄin razmiÅ¡ljanja, kao i na organizam i ponaÅ¡anje.



Obradu emocije moÅ¾emo podijeliti u dva dijela: opaÅ¾anje i emocionalno iskustvo. Prvi podrazumijeva doÅ¾ivljajni proces niÅ¾eg reda, u kojemu se opaÅ¾a i procjenjuje emocionalni podraÅ¾aj; dok drugi podrazumijeva doÅ¾ivljajni proces viÅ¡eg reda u kojemu se kontekstualizira ono Å¡to se opaÅ¾a i tumaÄi na temelju dosadaÅ¡njih iskustava.



Äini se da su ti procesi nezavisni, stoga proces emocionalnog opaÅ¾anja moÅ¾e ili ne mora ukljuÄivati emocionalno iskustvo.



Å to se tiÄe odnosa izmeÄu spoznaje i emocije, usvojena su tri glavna stajaliÅ¡ta:



- S jedne strane imamo zagovornike teorije da u odreÄenim okolnostima emocije blokiraju i iskljuÄuju spoznaju, jer su to osjeÄajne vjeÅ¡tine i sposobnosti, karakteristike po kojima se ljudski rod razlikuje od jednostavnog matematiÄkog ili podaktovnog raÄunalnog procesa.



- Suprotno miÅ¡ljenje brani tezu da se ljudsko biÄe razlikuje od Å¾ivotinja po superiornim spoznajnim procesima, dodjeljujuÄi emocije sekundarnim i iracionalnim procesima koji su gotovo uvijek nerazumni, tipiÄni za Å¾ivotinje.



- TreÄe stajaliÅ¡te smatra oba spoznajna procesa neovisnima, ali koji u odreÄenim okolnostima djeluju zajedno.



Postojanje perceptivno-mnemoniÄko emocionalnog kruga u ljudskom mozgu Å¡iroko je prihvaÄeno gdje amigdala igra kljuÄnu ulogu jer biljeÅ¾i dogaÄaje emocionalnih podraÅ¾aja. Tako informacija emocionalnog sadrÅ¾aja ima znatno veÄu Å¡ansu da Äemo ju bolje pohraniti i zapamtiti za razliku od informacije neutralnog sadrÅ¾aja.



ViÅ¡estruka veza izmeÄu amigdale i ekstrastrijatnih vidnih podruÄja i hipokampusa omoguÄuje amigdali da prilagodi svoje djelovanje i olakÅ¡a perceptivne i mnemoniÄke zadaÄe u ovim podruÄjima.



Ipak, postoje dokazi koji ukazuju da je emocionalno uÄenje povezano s amigdalom vremenski ograniÄeno te da bi utjecaji na pamÄenje mogli biti posljedica djelovanja drugih podruÄja mozga, kao Å¡to je orbitofrontalni korteks.



Kao Å¡to je veÄ reÄeno, radi se o krugu emocionalnog procesa koji je u suprotnosti sa specifiÄnim putem spoznajnog procesa.



Äini se da se podraÅ¾aji u emocionalnom krugu automatski grublje i brÅ¾e analiziraju, prema konfiguracijskoj strategiji, a radi se o pojednostavljenoj komunikaciji koja sadrÅ¾i vaÅ¾ne informacije, neophodne za opstanak i pravilan razvoj unutar ekoloÅ¡ke niÅ¡e.



Iz tog razloga, ove sposobnosti paralelnog procesa predstavljaju prednost kod preÅ¾ivljavanja u okolini buduÄi da omoguÄuju pojedincu da istog trenutka izbjegne prijetnje i opasnosti, Äak i prije obrade informacije u prefrontalnom korteksu.



Vidimo da je emocionalni svijet sloÅ¾eniji nego Å¡to se to Äini na prvi pogled. Kada govorimo o komponentama emocija, ovisno o tome na Å¡to se usredotoÄimo, moÅ¾emo ih izdvojiti viÅ¡e ili manje; tako da kod prvog stajaliÅ¡ta moÅ¾emo govoriti o tri izraza emocija:



- NeurofizioloÅ¡ki, koji podrazumijeva sve neuralne puteve i strukture pojedinaÄno odgovorne za svaku od emocija, kao i vegetativne odgovore koji prat emocije poput vazokonstrikcije, tahikardije i ubrzanog disanja.



- Ekspresivni, kod kojeg se tijelo pretvara u ogledalo emocija koje se manifestiraju nehotice kroz izraz lica i poloÅ¾aj ostatka tijela, napinjuÄi ili opuÅ¡tajuÄi odreÄene miÅ¡iÄe koji mogu odavati ono Å¡to osjeÄamo, ukljuÄujuÄi i pokuÅ¡aje skrivanja emocija. Isto tako, ova komponenta govori o tome Å¡to treba uÄiniti ili ne da bismo slijedili emociju tj. kako izraziti geste koje su reakcija na ponaÅ¡anje i naÄin odnosa s drugima.



- DoÅ¾ivljajni, koji ima viÅ¡e veze s osobnom ili tuÄom percepcijom emocije tj. kako tumaÄiti subjektivno iskustvo osjeÄaja. Problem u ovom sluÄaju je aleksitimija kao posljedica neadekvatnog emocionalnog uÄenja, kada osoba nije u stanju prepoznati i ispravno protumaÄti vlastite i tuÄe emocije.



Stoga, sreÄa ne podrazumijeva iskljuÄivo neko prolazno stanje, veÄ kao emocija ukljuÄuje i naÄin razmiÅ¡ljanja, osjeÄanja i djelovanja tj. pojedinac se osjeÄa sretnim cijelim biÄem.



Opisujemo li osobine i znaÄajke emocija, govorimo o njihovim komponentama:



- Pozitivne emocije naspram negativnih, gdje su meÄu prvima ljubav, nada, Å¾udnja, suosjeÄanje, radostâ¦a meÄu negativnima bijes, mrÅ¾nja, oÄaj, tugaâ¦SreÄa je bez sumnje u osnovi i po definiciji pozitivna emocija.



- Emocije visoke i niske aktivacije, meÄu prvima bi bile euforija, ljutnja, bijesâ¦dok bi meÄu drugima bile tuga, sjeta i ravnoduÅ¡nostâ¦SreÄa moÅ¾e biti jedno od najispunjivajuÄih iskustava s vaÅ¾nom komponentom aktivacije koja je sliÄna euforiji.



- Primarne emocije naspram sekundarnih, a meÄu prvima su ljutnja, radost, strah i tuga, dok su meÄu drugima ljubav, iznenaÄenje, sram i zazor. Kada govorimo o sreÄi, obiÄno ju smatramo neÄim primarnim i temeljnim u osobi, dok u stvarnosti viÅ¡e odgovara sekundarnoj emociji poput ljubavi.



Prema Juanu Rofu, ocu psihosomatske medicine, kada smo sretni aktiviraju se vaÅ¾ni dijelovi poput sjeÄanja, stvarajuÄi lijepe uspomene na trenutak; izraÅ¾avamo se i dijelimo to usmeno s onima u blizini; poboljÅ¡ava nam se miÅ¡iÄni tonus i osjeÄamo se ugodno, zadovoljni tim trenutkom.



Postoji li grupa miÅ¡iÄa koja pokazuje emocije i konkretno sreÄu onda su to miÅ¡iÄi lica koji sluÅ¾e kao najbolja posjetnica.



Lice i njegovi izrazi postali su vaÅ¾an element koji se koristi za izraÅ¾avanje emocija kao i njihovo prepoznavanje kod drugih i to do te mjere da novoroÄenÄad viÅ¡e reagira na lice nego bilo koji drugi podraÅ¾aj, stoga moÅ¾emo reÄi da smo predodreÄeni za analizu lica.



Lice ima viÅ¡e od trideset miÅ¡iÄa koje kontroliraju Å¾ivci lubanje kao Å¡to su facijalni, okulomotorni, trohlearni ili trograni odakle mozak prima proprioperceptivne informacije potrebne za prepoznavanje vlastitih emocija i u isto vrijeme aktivira miÅ¡iÄe za njihov izraÅ¾aj.



Iako su odreÄeni neki modeli emocionalnih izraza, Äini se da postoji vaÅ¾na komponenta socijalnog uÄenja kod istih, na temelju prouÄavanja razliÄitih kultura, ovisno o dijelu svijeta, ista emocija se moÅ¾e izraziti na razliÄite naÄine. UnatoÄ tome, gotovo svi prepoznaju slijedeÄe karakteristike kod sreÄe:



- Zakrivljenost crta lica unazad ili prema gore, podignuti obrazi, bore ispod donjih kapaka, bore u kutovima oÄiju, nazolabijalne bore.



VaÅ¾nost emocionalnog svijeta, koji ima osobitu ulogu u tome kako se osjeÄamo, nadilazi jednostavan odraz nas samih buduÄi da od negativnih emocija moÅ¾emo oboliti ako ih ne izraÅ¾avamo.

Unutarnji aktivacijski osjeÄaji, poput ushiÄenja ili ljutnje, jako uzbuÄuju organizam mijenjajuÄi njegovu budnost i uzrokujuÄi da se ponaÅ¡amo na drugaÄiji naÄin nego Å¡to je to uobiÄajeno; isto tako deaktivacijski osjeÄaji, poput boli ili tuge, smanjuju aktivnost organizma mijenjajuÄi naÄin razmiÅ¡ljanja i ponaÅ¡anje.



Promjene u aktivno ili pasivno stanje, koje mogu uzrokovati promjene u jaÄini tjeskobe, disanja, boli i miÅ¡iÄnog tonusa, utjeÄu i na ciklus spavanja ili imunoloÅ¡ki sustav; stoga neÅ¡to prolazno neÄe imati velikih posljedica, ali ovakve konstantne emocije mogu uzrokovati psihosomatske probleme.



Dakle, stanje psiholoÅ¡ke boli (boli) ili depresije moÅ¾e izazvati specifiÄna tjeskobna stanja koja inaÄe karakterizira stanje deterioracije sliÄno melankoliji s plitkim i sporim disanjem, preosjetljivoÅ¡Äu na vanjske podraÅ¾aje kao Å¡to su svjetlo, zvukovi i bol te ih pojedinac osjeÄa intenzivnije zbog veÄe osjetljivosti na bilo koju vanjsku agresiju. TakoÄer se gubi interes za bilo kakvu tjelesnu aktivnost Å¡to rezultira smanjenim i slabijim miÅ¡iÄnim tonusom.



OsjeÄaj krivnje i bezvrijednosti koji prate ova stanja oteÅ¾avaju san zbog razmiÅ¡ljanja o okolnostima koje su uzrokovale ovu bol ili depresiju zbog mozganja kojim se iznova ponavljaju iste negativne misli. Sve ono Å¡to sprjeÄava dobar san ugroÅ¾ava koliÄinu i kvalitetu spavanja, a izmeÄu ostalog slabi imunoloÅ¡ki sustav koji nije u moguÄnosti obavljati svoje funkcije tijekom noÄi. Potraje li to predugo, utjecat Äe sve dijelove organizma poÄevÅ¡i od imunoloÅ¡kog sustava.



Kod aktivacijske emocije poput ushita ili ljutnje javljaju se visoke razine stresa zbog Äega dobivamo laÅ¾ni dojam jasnog razmiÅ¡ljanja, mislimo da nam je u tom trenutku sve jasno i da moÅ¾emo donijeti bilo koju odluku bez da pogrijeÅ¡imo. U takvim stanjima dolazi do hiperventilacije, poveÄava se razina kisika u krvi, disanje je ubrzano i plitko i paÅ¾nja nam je ograniÄena: gubimo informacije koje bi nam u normalnom stanju svijesti mogle biti zanimljive. IskljuÄujemo sve Å¡to nam nije osobni cilj i nismo toliko osjetljivi na fiziÄku i psihiÄku bol, miÅ¡iÄni tonus se pretjerano aktivira Å¡to potiÄe nemir te kretanje s jednog mjesta na drugo.



Visoke razine stresa utjeÄu na koliÄinu i kvalitetu sna i to zbog pretjerane aktivacije koja oteÅ¾ava rad imunoloÅ¡kog sustava, oporavak od ozljeda te proces uÄenja.



Ako se takvo stanje ne promijeni, poveÄava se rizik od infekcija zbog oslabljenog imunoloÅ¡kog sustava, kao i postupne iscrpljenosti organizma s obzirom na poviÅ¡enu razinu tjeskobe te kolesterola u krvi.



Iz tog razloga sreÄa ne moÅ¾e biti trajno atrofirano stanje pojedinca jer bi utjecala na zdravlje pojedinca zbog pretjeranog rada organizma.



Zdrava sreÄa treba doÄi u pravo vrijeme, kada pojedinac moÅ¾e uÅ¾ivati u njoj i dijeliti ju s drugima, ali i koja se moÅ¾e vratiti na svoju osnovnu razinu gdje se tijelo moÅ¾e oporaviti od tog osjeÄaja kako bi vodio normalan Å¾ivot.

Ali ne moÅ¾e svatko osjetiti sreÄu na isti naÄin buduÄi da to zahtijeva odgovarajuÄi emocionalni razvoj. Tako da atrofija limbiÄkog sustava ispire Å¾ivot pojedinca, ne samo u emocionalnom pogledu veÄ u svim segmentima.

Isto tako, ljudi s visokim stupnjem aleksitimije teÅ¡ko Äe osjetiti i izraziti sreÄu, kod njih su vidljivi problemi u druÅ¡tvenim odnosima u trenutku donoÅ¡enja odluka buduÄi da nisu u stanju prepoznati vlastite ni tuÄe osjeÄaje. Zbog toga postaju druÅ¡tveno nesposobni buduÄi da drugi u njihovoj blizini reagiraju na kljuÄne emocionalne znakove koje oni nisu u stanju vidjeti i ispravno procijeniti te tako ostavljaju dojam da su hladni i udaljeni.



Takvim ljudima limbiÄki sustavu pravilno radi, ali nisu ga nauÄili poboljÅ¡avati, jednostavno su odbili svoju emocionalnu naredbu smatrajuÄi to slaboÅ¡Äu i beskorisnim.



AleksitimiÄne osobe donose logiÄne, hladne i proraÄunate odluke koje udovoljavaju svima i rijetko se donose, temelje se na procijeni za i protiv i najbolja odluka je ona koja se najviÅ¡e istiÄe te nema prostora za improvizaciju.



To su ljudi kojima je isto Äitaju li recept ili knjigu o pravu ili ljubavni roman jer im je svrha ista. Odlikuju ih osobine D-tipa liÄnosti, hiperaktivni su, zahtjevni i imaju nisko samopoÅ¡tovanje.



Ali ti ljudi su daleko od Å¾ivota bez emocija, kao Å¡to bismo pomislili, oni pate od prekida veze izmeÄu unutarnjeg emocionalnog svijeta i njihovog vanjskog izraza gdje tijelo postaje sredstvo za iskazivanje emocija uzrokujuÄi somatizaciju istih.



Skloniji su psihosomatskim oboljenjima s pojavom ulceroznog kolitisa, peptiÄkog ulkusa, vaskularnih problemima koje prate hipertenzija ili koronarna bolest srca, kao i poremeÄajima raspoloÅ¾enja kao Å¡to su depresija i anksioznost.



Sve to zato Å¡to nisu u moguÄnosti ispuhati se na drugi naÄin, rijeÄima, pisanjem ili jednostavno plakanjem.



IstraÅ¾ivanje SveuÄiliÅ¡ta Banaras Hindu (Indija), Äiji su rezultati objavljeni u znanstvenom Äasopisu S.I journal of Projective Psychology and Mental Health, ispituje odnos zdravlja i aleksitimije.



Za model je uzeto stotinu i pedeset odraslih osoba kod kojih je procijenjena razina aleksitimije, mentalnog zdravlja te proÅ¾ivljavanje pozitivnih i negativnih emocija.



Rezultati su pokazali da je kod visoke razine aleksitimije veÄa vjerojatnost oboljenja od psiholoÅ¡kih poremeÄaja, djelomiÄno objaÅ¡njeno anhedonijom kod aleksitimije, zbog Äega se gubi pozitivno proÅ¾ivljavanje emocija favorizirajuÄi tako znaÄajna negativna iskustva.



Zbog toga ljudi s visokom razinom aleksitimije ne samo da su izloÅ¾eni veÄim tjelesnim zdravstvenim problemima kao Å¡to je pojava Äira i drugi psihosomatski poremeÄaji, veÄ su skloniji psiholoÅ¡kim poremeÄajima, a sve to zbog neadekvatnog razvoja emocionalne inteligencije.



Ti ljudi, kao Å¡to je vidljivo iz rezultata istraÅ¾ivanja, imaju poteÅ¡koÄe u postizanju odgovarajuÄe razine sreÄe i to unatoÄ Äinjenici Å¡to su ostvarili mnoge ciljeve u svome Å¾ivotu.



To su ljudi koji, untaoÄ tome Å¡to imaju sve, ne mogu biti sretni.




POGLAVLJE: OTKRIVAJUÄI SREÄU


U ovom poglavlju opisane su razliÄite varijante i podraÅ¾aji koji potiÄu stanje sreÄe, uzevÅ¡i u obzir mnoge prednosti vezane za duÅ¡evno stanje i druÅ¡tvene odnose.



MeÄutim, prvo treba pojasniti da je sreÄa apstraktni pojam koji je postao neÅ¡to Äemu se neprestano teÅ¾i i Å¡to je svrha danaÅ¡njeg druÅ¡tva. Suprotno onome Å¡to bismo pomislili, nema jedinstvene definicije, a kamoli naÄina postizanja tog stanja sreÄe.



To znaÄi da joÅ¡ uvijek postoje mnoge nepoznanice: kako se stvara, odrÅ¾ava ili obnavlja to stanje nakon Å¡to ga izgubimo?



Iz tog razloga provode se neprekidna istraÅ¾ivanja koja ispituju Å¡to to utjeÄe na stanje sreÄe, ili drugim rijeÄima: koji to Äimbenici osiguravaju najveÄu sreÄe?



To je bilo pitanje istraÅ¾ivanja koje je provelo SveuÄiliÅ¡te IstoÄne Karoline (SAD) Äiji su rezultati objavljeni u znanstvenom Äasopisu Europe Journal of Psychology.



U istraÅ¾ivanju je sudjelovalo 109 odraslih osoba u dobi od 19 do 61 godine, od toga 66 Å¾ena, intervjuiranih putem interneta i plaÄenih za sudjelovanje.



Svatko je odgovorio na tri standardna upitnika, jedan o afektivnom stilu pod nazivom Affective Style Questionnaire, drugi o stilu duhovitosti pod nazivom Humor Style Questionnaire te posljednji u kojemu je ocijenjena subjektivna razina sreÄe sudionika pod nazivom Subjective Happiness Scale.



Afektivni sti pokazuje kako se slaÅ¾emo s drugima s emocionalnog stajaliÅ¡ta, moÅ¾e biti s povjerenjem ili nepovjerenjem, s velikoduÅ¡noÅ¡Äu ili nenaklonoÅ¡Äu.



Stil duhovitosti povezan je s naÄinom na koji gledamo na Å¾ivot, s humorom, ozbiljno ili gledamo sve crnoâ¦



Subjektivna razina sreÄe je koliÄina sreÄe koju doÅ¾ivljavamo u Å¾ivotu.



Rezultati upuÄuju na vezu izmeÄu afektivnog stila i stila duhovitosti te svega Å¡to je pozitivno povezano sa subjektivnom razinom sreÄe.



Dakle, dovoljno je njegovati jedan od ova dva Äimbenika, afektivni stil i stil duhovitosti, da bi se poveÄala razina subjektivne sreÄe sudionika i ljudi opÄenito.



Rezultati koji su s druge strane bili oÄekivani, uzevÅ¡i u obzir da je na pojedinaÄan naÄin pozitivan odnos izmeÄu stila duhovitosti i sreÄe veÄ sagledan tj. da vesela i razigrana osoba omoguÄuje sebi i drugima bolje opÄe stanje koje Äe prerasti u sreÄu.

Kao Å¡to je veÄ reÄeno, sreÄa je struktura povezana s mnogim vanjskim i unutarnjim varijablama, ali u kojoj mjeri ovisi o razini samopoÅ¡tovanja kod pojedinca?



Treba imati na umu da je samopoÅ¡tovanje struktura koja se formira od najranije dobi kroz pozitivna i negativna iskustva te upuÄuje na to kako pojedinac vidi samoga sebe tj. vlastiti odraz, bez obzira na unutarnju ili vanjsku stvarnost.



Osoba s visokim samopoÅ¡tovanjem je u moguÄnosti postiÄi ciljeve koje si postavi, uporna je i bori se za ono Å¡to Å¾eli i kada naiÄe na poteÅ¡koÄe doÅ¾ivljava ih kao testove ili pouke u Å¾ivotu koje treba prihvatiti i nastaviti dalje.



Osoba s niskim samopoÅ¡tovanjem osjeÄa se inferiorno u odnosu na druge i nije u moguÄnosti Äiniti isto ono Å¡to i drugi ukljuÄujuÄi i ostvarenje vlastitih ciljeva te je jako ovisna o tuÄem miÅ¡ljenju, teÅ¡ko podnosi frustracije i pretvara Äak i najmanju poteÅ¡koÄu na putu u nepremostivu prepreku, Å¡to samo ojaÄava njezin osjeÄaj beskorisnosti.



Iako su to ekstremni primjeri, svatko ima viÅ¡e ili niÅ¾e samopoÅ¡tovanje i u skladu s njim stvara odnose s ljudima, kako na poslu tako i u privatnome Å¾ivotu.



MeÄutim, ako se samopoÅ¡tovanje razvija s iskustvom, ono se moÅ¾e promijeniti s vremenom s obzirom na dobra ili loÅ¡a iskustva Å¡to omoguÄava da u istoj situaciji zauzmemo pozitivan ili destruktivan stav. Ali, da li je sreÄa izravno povezana sa samopoÅ¡tovanjem?



To je pokuÅ¡ao istraÅ¾iti Ured za studente s invaliditetom SveuÄiliÅ¡nog savjetovaliÅ¡nog centra SveuÄiliÅ¡ta u Nagoyi zajedno s Centrom za eksperimentalno istraÅ¾ivanje druÅ¡tvenih znanosti i Odsjekom za bihevioralne znanosti Fakulteta za humanistiÄke znanosti (SveuÄiliÅ¡te u Hokkaidu) u Japanu, Äiji su rezultati objavljeni u znanstvenom Äasopisu Frontiers in Psychology.



U istraÅ¾ivanju je sudjelovalo 537 mladih, od toga 176 djevojaka.



64% studenata bilo je na prvoj godini studija dok su ostali bili na drugoj godini.



Svi su dobili standardni upitnik za procjenu sreÄe i samopoÅ¡tovanja kako bi se istraÅ¾ilo, putem Rosenbergove skale samopoÅ¡tovanja, postoji li veza izmeÄu njih.



Rezultati ukazuju da veza izmeÄu sreÄe i samopoÅ¡tovanja varira ovisno o okolnostima kroz koje osoba mora proÄi, tako kada se suoÄavamo s nesigurnom situacijom i promjenom, kao Å¡to je primjerice poÄetak studija gdje je sve novo, predmeti, profesori, kolege, fakultetâ¦ jaÄa je veza izmeÄu sreÄe i samopoÅ¡tovanja, Å¡to znaÄi da Äe ljudi s visokim samopoÅ¡tovanjem biti sretniji od onih s niskim samopoÅ¡tovanjem.



Kada je osoba u stabilnom okruÅ¾enju, primjerice uÄenici druge godine koji veÄ poznaju okolinu i u kojoj se snalaze, unatoÄ sitnim promjenama poput predmeta i nekih nastavnika, odrÅ¾avanje ostatka uvjeta slabi taj odnos ÄineÄi druge varijable vaÅ¾nijima u sreÄi tj. u stabilnom okruÅ¾enju onaj tko ima visoko samopoÅ¡tovanje ne mora nuÅ¾no biti najsretniji.



Iako su rezultati jasni o vezi izmeÄu samopoÅ¡tovanja i sreÄe, istraÅ¾ivanje je obavljeno u vrlo karakteristiÄnom podruÄju akademske zajednice i u odreÄenom razdoblju razvoja samopoÅ¡tovanja kao Å¡to je studentsko doba, kako bi se utvrdio ovaj odnos treba provesti nove analize u drugim sredinama i u drugim dobima, jer bi to moglo biti jednostavno samo obiljeÅ¾je mladih ljudi.



Ovakav naÄin analize sreÄe moÅ¾e se provesti u odreÄenom sektoru kod odreÄene populacije, poput mladih ljudi ili studenata, no sreÄa se moÅ¾e analizirati i na globalnoj razini.



Jedan od najosjetljivijih pokazatelja kako stvari funkcioniraju u nekoj zemlji jest upravo kako se njegovi stanovnici osjeÄaju Å¡to se tiÄe sreÄe.



Postoje mnogi pokazatelji za prepoznavanje zdravlja stanovnika neke zemlje u vezi s ljudskim resursima i dostupnim infrastrukturama kao Å¡to je primjerice tehnologija koriÅ¡tena u tom pogledu. Ali sreÄa kao vrlo osobna struktura ne moÅ¾e se mjeriti na ovaj naÄin.



Sigurno je da Äe svaka osoba na ulici dati jedinstvenu i posebnu viziju sreÄe. Za nekoga Äe to biti posao, drugima prijateljstvo ili slobodno vrijeme i tako Äemo dobiti onoliko odgovora koliko smo ljudi ispitali, znaÄi moÅ¾e li se izmjeriti sreÄa neke zemlje?



Uzmemo li u obzir da zemlju Äine stanovnici, trebalo bi nekako procijeniti sreÄu svakog pojedinog stanovnika te zemlje.




Конец ознакомительного фрагмента.


Текст предоставлен ООО «ЛитРес».

Прочитайте эту книгу целиком, купив полную легальную версию (https://www.litres.ru/pages/biblio_book/?art=40851629) на ЛитРес.

Безопасно оплатить книгу можно банковской картой Visa, MasterCard, Maestro, со счета мобильного телефона, с платежного терминала, в салоне МТС или Связной, через PayPal, WebMoney, Яндекс.Деньги, QIWI Кошелек, бонусными картами или другим удобным Вам способом.


